Kakvu vezu imaju veste koje se, zapravo, uopće ne kopčaju nego navlače preko glave i koje su nastale na poticaj prijatelja koji je početkom ljeta uputio provokativno pitanje dizajnerici Nataši Mihaljčišin kad će napraviti mušku kolekciju!?
Pitanje ženskog i muškog kopčanja podsjetnik je na vremena u kojima se spolna čast branila i prikladnom stranom kopčanja!
meni se činilo kako je jedna vesta upravo savršen, kako bi se to u divnom modnom žargonu reklo, unisex komad i kako uopće nema potrebe deklarirati nešto takvo kao muško ili žensko
Nataša Mihaljčišin
Uzimajući taj šarmantni relikt kao modni kamen kušnje, dogodila se prijateljska kolekcija koja zagovara dijalog među svim rodovima, spolovima i pripadajućim im identitetima, bilo da se svi oni interaktivno motaju jednim tijelom, ili se svakodnevno susreću u osebujnom kolopletu života koji se neprestano plete, stvara, mijenja i para.
A simbolički konflikt je simbolički riješen nepostojanjem kopčanja baš kao da se radi o ispitivanju granica igre u kojoj se možemo igrati i mijenjati uloge ne dovodeći u pitanje svoju autentičnost.
U ulogama modela su redom sve dragi i bliski prijatelji i jedna prijateljica, a svakoga smo predstavili u njemu prirodnom okolišu s malom dozom modne artificijelnosti kao ironijskim odmakom od pragmatično stilizirane svakodnevice. Veste su pletene ručno i strojno- napomena kako se radi o kućnim pletaćim strojevima, styling potpisujemo svi, dizajn je moj ( Nataša Mihaljčišin), a fotografirala je Sara B. Moritz. Oblikovanje kataloga: Saša Stubičar.
