Dino Tremens, ili službeno Dino More, je influencer kakvog dosad nismo sreli. Postao je to nenadano, tijekom tjedna koji je iza nas, dok se kombijem vozio na relaciji Zagreb – Petrinja – Sisak – Glina – okolica. Između jednog punjenja kombija na sabirnom centru i pražnjenja u nekom dvorištu. Dok putem odgovara onima koji žele pomoći, a ne znaju kako, spaja one koji bi poklonili prikolicu i one koji promrzli čekaju u nekom dvorištu. Ljudima koji su pogođeni potresom dostavlja sve što je u tom trenutku moguće. Juri dalje.
O svojim iskustvima redovito izvješćuje na svom Facebook profilu ». Brutalno iskreno. Bez uljepšavanja. Nerviraju ga propusti, nepravda, nekorektno ponašanje. Vidi ih na svakoj strani i onoj koja daje, organizira, a i onoj koja čeka pomoć. A opet, ima razumijevanja za sve. Ljudi u teškoj situaciji se lako pogube pa ne mogu dobro sagledati stvari. I tu im treba im pomoći, kaže.
Prošlo je sedam dana od snažnog potresa, Dino je jednako toliko puta odvezao pomoć od Zagreba do mjesta koja su najjače pogođena potresom. Pokušala sam ga ”uloviti” protekle nedjelje u Zagrebu, mislila sam nedjelja je, sigurno će malo dulje spavati, ali nije, već je bio u Buzinu kad sam ga nazvala. Rekao mi je da bismo se mogli vidjeti sljedeći dan jer će biti slobodan. Neće voziti prema kriznim područjima. Dosta je, kaže. Žena mu je trudna, a njega nikako nema doma. Nemaju kuhinju, jedu na stoliću u sobi. Dino im želi izraditi kuhinju od šperploče, ali još uvijek nije stigao.
Navečer mi se opet javio. Kontaktirali su ga Irci, prikupili su donaciju pa će Dino ipak i sutra voziti. Nije vrijeme za odbijanje.
Dok je studirao građevinu izrađivao je i sklapao kuhinje, to mu je bio kao neki studentski posao koji mu je olakšavao život. Bio je, kaže, jedan od najgorih studenata građevine. Onda se prebacio na komunikologiju, i završio je kao jedan od najboljih.
I stvarno je izvrstan u svemu što zahtijeva povezivanje i komunikaciju. Ima taj jedan polet u igri riječima. Piše i recitira slam poeziju (nešto kao pjesnički performans), repa, glumi, posuđuje glas u crtićima. Ima tvrtku ”Dino i Luka” za kombi prijevoz. Ali ne radi samo prijevoz od točke A do točke B nego cijelo vrijeme spaja ljude i pomaže. Navozio se za velikih poplava u Hrvatskoj, BiH i Srbiji 2014. godine. Jednostavno ga pogoni neka njegova unutarnja nezaustavljiva energija. I neće stati dok ne pomogne i ne poveže tamo gdje vidi da treba.
Mnogi su podijelili njegov Facebook status od subote 2. siječnja, 4 dana nakon potresa. U njemu je napisao:
”Mali ljudi su spasili situaciju prvih dan-dva, ali sad dalje samo smetamo. Sve institucije na terenu su krcate i moraju obaviti svoj posao. Nije lako.
Ako itko želi pomoći, najbolje bi bilo da se jave Crvenom križu ili Civilnoj zaštiti, da se prijave za volontere za sortiranje robe. To su brda hrane, pića i robe. Roba u vrećama, ljudi su se valjda rješavali svega što im je višak.
Mislim da će se jako puno toga baciti.
S obzirom na to da volim ekologiju, i poštujem tuđi trud i dobru volju, srce me boli zbog toga.
Trebat će i fizički rad uskoro. I građevinski materijal. Ali opet – prvo institucije moraju odraditi svoj posao. Ljudi ne smiju popravljati ni graditi prije nego je službeno utvrđena šteta, inače ništa od naknada.
Ne vidim više nikakve potrebe da smetamo tamo. Osim ako netko želi volontirati u sortiranju robe. Slobodno nazovite i pitajte kako možete pomoći.
Jedan policajac je bio ljut na sve nas. Zatvorena cesta do lokacije gdje smo trebali doći. Kaže nam “ovo je put za vatrogasce, ali rade otežano zbog vas i svih takvih koji nose ljudima bezglavo flašu vode i sendvič. Pustite Crveni križ da radi svoj posao”. Isprva sam si mislio “ma, što on zna, ja furam 200 kg brašna, time ćemo riješiti potrebe staračkog doma za ne znam koliko tjedana”. No, odbili su brašno. Odbili su sve što smo nosili. Zato što imaju svega previše.
Policajac je bio u pravu. Mi smo ti koji sad rade problem.
Još ću sutra odvesti turu jer sam obećao, i dogovoreno je preko drugih ljudi, nadam se smisleno i sa svrhom. I to je to.
Za fizičke poslove dolazim čim bude trebalo. I daljnje potrebe, koje god bile.”
Našli smo se u ponedjeljak ujutro na Savskoj u Zagrebu gdje mu je Irac donio cerade, najlone i još neku robu koju je prikupio. Brzinski sam ga fotkala, rekla mu da je to za modni portal, bio je malo iznenađen, ”možda sam se trebao malo bolje odjenuti, ljudi bi se mogli smijati na prizor moje mode, ali ja sam šljaker influencer”.
Pitala sam ga kako oni koji žele mogu pomoći…
”Neka se ljudi strpe, svi će imati priliku pomoći ako imaju volju. Ovo nije samo danas i sutra. Trajat će mjesecima, a možda i cijelu godinu. Trebat će fizički pomoći kad se budu gradile kuće, kad se bude obnavljalo, nosila šuta od ruševina. Svatko bi trebao pomoći koliko može, to je toliko dobar osjećaj da je šteta ne sudjelovati.”
Nakon našeg foto sessiona odjurio je na Borongaj gdje BBB skupljaju građevinski materijal koji je sada najpotrebniji.
Dino je inače iz Samobora no njegovo prezime More ne vuče korijenje iz samoborske okolice. On je u stvari začetnik loze More. Kada se prije dvije godine ženio, cura i on su odlučili da neće ona, kako je uobičajeno, uzeti njegovo prezime, nego će njih dvoje uzeti neko treće, zajedničko, čime će obilježiti početak njihovog zajedničkog života. Oboje vole more pa su ga izabrali za svoje prezime.
I tako, ovaj nezaustavljivi četrdesetogodišnjak jest na papiru Dino More, no njegova duša definitivno nije manja od oceana.
