Donedavno je radio kao ”teta” u vrtiću, a danas 42-godišnji Duško Ilijević vodi startup u kojem razvija moderan i posebno stiliziran električni bicikl koji samo što nije stigao na scenu. A osmislio ga je baš zahvaljujući znanju koje je stekao u vrtiću. Paralelno Kineze uči predškolskom odgoju i uređuje stanove. Kao što sam kaže, slučajnosti ne postoje. Duško ima vrlo zanimljiv osobni stil. Pa kakav stil takav bicikl.
I kako su te djeca zvala u vrtiću?
Striček, ali kada je frka onda si i teta i tata i mama i sve što treba. Klinci su sjajni, divan je to poziv!
Kako si uopće izabrao biti ”teta”?
U originalu sam želio upisati pedagogiju, ali sam završio na predškolskom odgoju. Splet čudnih okolnosti kada sam ’97. došao na upis iz Daruvara, ali uopće mi nije krivo da se tako poklopilo. Kažu da slučajnosti ne postoje.
A što si danas?
Sretan čovjek! U stvari, ovih dana još sretniji jer me simptomi korone popuštaju.
Tvoja veza s Kinom je poprilična?
U Kini predajem odgoj osjetila kroz ručni rad i tjelesno prisjećanje, tako nekako u prijevodu. Budućim waldorfskim odgojiteljima predajem obradu drva jednostavnim tradicijskim alatima, izradu drvenih igračaka i pedagoške procese koje prolazimo kroz taj proces. Sva ta znanja kriju se u našem tijelu iako živimo u vrlo modernom dobu – pogotovo kada je riječ o Kini.
Pretpostavljam da radiš online?
Radionice u drvu gotovo je nemoguće organizirati online jer je nužan moj angažman oko praktičnog rada. Držao sam nekoliko predavanja online kao uvod u radionice.
Vještinu rada s drvetom si primijenio i na dizajnu interijera?
Odrastao sam u obitelji doktorice i arhitekta i, hoćeš – nećeš, kreativna sredina se ocrta na tvojoj osobnosti. Jako sam zahvalan na tome. Počeo sam aktivnije prije par godina kad sam bio uključen u uređenje jednog manjeg stana u Zagrebu, nakon toga sam se odlučio prihvatiti svog stana u “uradi sam“ varijanti, a kako sam odmicao s radovima i online objavljivao rezultate počeli su nicati klijenti kojima je trebao savjet za dizajn, ali i konkretan „hands on“ pristup.
Koliko često si u Kini?
Ne toliko često koliko bih volio biti, korona nas je sve zaribala po pitanju međunarodnih suradnji i putovanja.
Kako je uopće došlo do toga da predaješ u Kini?
Imao sam sreću da me je kolegica iz Britanije, s kojom sam surađivao na waldorfskim seminarima u Europi, pozvala da se priključim međunarodnom timu predavača. Danas predajem studentima predškolskog odgoja, ali i kolegicama i kolegama odgojiteljima koji nastavljaju svoju edukaciju za waldorfske odgojitelje i pedagoge. Zasad imam oko 600 studenata.
Govoriš li kineski?
Ne još.
Kakvi su Kinezi za suradnju?
Jako su srdačni, ponekad i pretjerano. Rekao bih, čak, da imaju naznaku naše balkanske gostoljubivosti. No u poslu nikada neće reći da nešto ne mogu ili da je neizvedivo. Iako to ponekad zna biti i pomalo lažno. Kinezi su mi jako drag narod, a Kina zemlja u kojoj se sigurno osjećam i kada kasno navečer pješačim u, ne baš najsigurnijim, dijelovima gradova.
Danas si i startupovac koji razvija svoj električni bicikl. Odakle ideja?
Iz predškolskog odgoja, odnosno iz waldorfske pedagogije. Izašao je kao razmišljanje da se svime smijemo baviti u životu i da, ako nešto želiš, to trebaš i probati (mislim naravno na legalne stvari). “Srcem, glavom i rukama“ je moj motiv u svakodnevnom životu, a to su praktički postulati waldorfske pedagogije. “Ne znam“ i “ne mogu“ su izgovori, a ne odgovori, jer ako nešto zaista želiš postići problemi postaju izazovi i ne zaključuješ da nešto ne možeš dok god ne iscrpiš onu zadnju opciju. Tako je i sa mnom i mojim biciklima. Dopustio sam si poželjeti dizajnirati bicikle i motore. I to sada radim. Daleko od toga da znam sve, ali zato sada uz sebe imam dva vrlo sposobna partnera s kojima dijelim viziju i misiju. I ambiciozno pičimo ka zajedničkom cilju.
Ovaj bicikl si sam napravio?
On je jedan od prototipova na kojima testiramo opremu koja će se naći na službenom prodajnom modelu. Sam dizajn sam premijerno predstavio 2017. na Zagreb Design Week-u.
Kad će drugi moći voziti tvoj bicikl?
Ako sve bude po planu vrlo uskoro, ne želim zacoprati i razbacivati se datumima, ali da, uskoro.
Dizajn bicikla uklapa se u tvoj modni stil?
Pa dizajn koji stvaram – bilo da se radi o biciklima, interijerima, oldtimerima… je dio onog što ja jesam. Svi mi imamo neki svoj stil i način na koji se prezentiramo drugima. Ono vizualno nas zaintrigira da saznamo nešto više što se krije iza te “fasade”. Tako su i moji bicikli prije svega ekstenzija ega klijenta koji ga je naručio (ako se radi o unikatnom biciklu kakve sam godinama radio). Sada sa serijskom proizvodnjom obraćamo istoj toj publici koja ne kupuje bicikl ili gadget već lifestyle dodatak koji će ga/je izdvojiti iz mase. Da, mogu reći da su moji bicikli ujedno i moj modni stil.
A kako bi ti opisao svoj stil?
Miks godina i iskustva hahaha. Ne znam što bih ti rekao, to sam ja. Kombiniram ono što mi se sviđa i u čemu se osjećam ugodno. Ne pratim modu ili trendove tako da vidim što se nosi ili ne, već biram komade koji mi se sviđaju bez obzira na marku ili na to kako ih drugi oko mene kombiniraju. Ima dana kada stvarno uživam u opičenim kombinacijama, a nekad odjenem samo donji dio pidžame i hoodicu. To je onaj moment kad se osjećaš zadovoljno jer si ti i ne opterećuješ se mainstreamom – nije li to nekakva najuspješnija definicija krosovera nosive mode i individualnosti?
Što voliš nositi?
Prsluci, košulje s opičenim printom, narukvice, remen sa zakovicama (da, da Avril i ja ih jedini još nosimo), lanac od novčanika, ponekad tregeri….detalji su ono što čini razliku.
Čini mi se ipak da su ti prsluci strast?
O da, prsluke fakat volim. Još od maturalne kada sam ga prvi put nosio.
Čak razmišljam i o kreiranju jer ih kod nas stvarno teško možeš naći, a da se razlikuju po onom “nečemu”.
Gdje ima prsluka po tvojem ukusu?
Od high end dućana do AliExpressa doslovno, nije mi bitan brend.
Voliš li šopingirati?
Da, ali ne odjeću, to me često naživcira do te mjere da brzo odustajem. Kad si muškarac visok 170 cm, nemaš nekog velikog izbora kod nas. Volim kupovati predmete od kojih mogu kreirati nešto drugo – nabavljati komponente za proizvodnju, ili kupovati alate…uff, alati su mi tek strast.
Htjela sam te pitati koji ti je omiljeni dućan, čini se da je Bauhaus?
Kad govorimo o odjeći onda definitivno volim kupovati na putovanjima. Tada se još manje opterećujem brendovima. Tako dobiješ i uspomenu i fora komad odjeće. A opet, tko ne voli Bauhaus!?
Kupuješ li online?
Zemaljski dućani su mi draži posebno kada je u pitanju odjeća jer je lakše vidjeti i procijeniti sviđa li mi se komad ili ne. No u ovo vrijeme kada skoro sve radimo od doma ponekad kupim nešto i online, ali zaista vrlo rijetko. Najčešće zeznem veličinu pa mi je lijeno vraćati i onda to nekome poklonim ili čuči u dnu ormara do prve velike čistke robe pa doniram.
Kineski street style je jako popularan, kako ti se sviđa?
Fora su jer su drugačiji. Najluđe tenisice koje sam si ikad kupio su one iz Kine i baš ih volim. I super mi je da ih nikada nisam vidio na nekome drugom.
Cipele ili tenisice?
Uglavnom cipele, iliti neke “bakandže“ kako bi moja baka govorila kada bi se referirala na martensice ili Art. Nisam baš sportski tip pa ni nemam puno onoga što se naziva službeno tenisicama – po ljeti sam često u Vans “slip on” tenisicama sa što luđim uzorkom. Nažalost, kod nas je siromašan izbor jer smo po tom pitanju – konzerve.
Čega ima više u tvom ormaru tshirta ili košulja?
Definitivno košulja. No obične bijele majice na v izrez su mi užasno bitne jer mogu biti i majica i pidžama i potkošulja i radna odjeća, a u kombinaciji s dobrim hlačama, cipelama i jaknom ful formalna stvar!
Je li to Terre od Hermesa?
Da, definitivno broj jedan, ali često nosim i H24 i Vertiver. Brend mi je bitan samo kada su u pitanju parfemi. Kao mlađi često sam nosio Bulgari (Extreme), Gucci Guilty (onaj naftasti) ili Armani Cedar, a ima tu i poslastica kao što je M.Micallef Royal Vintage.
Tvoj styling ima prizvuk retro stila, voliš li i nosiš li vintage i second hand?
Naravno, izrazito drage su mi neke tatine kravate, ili prsluci, čak djedovi komadi poput jednog džepnog sata koji povremeno kombiniram s prslucima… obitelj je sve!
