Ako, poput mene, imate štit od proboja dnevno-političkih vijesti, vjerojatno niste čuli za tv novinarku Mateu Dominiković, tj. niste čuli do jednog trenutka, kada je odrešito, za vrijeme live razgovora s prof. Alemkom Markotić, o aktualnoj situaciji, upozorila dečka koji je profesorici nešto ružno dobacio.
“Sram te bilo! Kakav ti je to rječnik?!”, ukorila ga je Matea.
Scena je postala viralna, a Matea heroina dobrih dnevnih vijesti. I odgoja.
To su u stvari riječi njezine mame koje su joj se od teenagerskog doba urezale u pamćenje.
”I to je prvo što mi je palo na pamet u toj situaciji”, rekla mi je neki dan kada smo se srele na zagrebačkoj špici, odakle je bolje poznajem.
Zbog njezinog specifičnog izgleda u kojemu se i dalje skriva jedan dobar kućni odgoj, iz Dubrovačko-neretvanske županije, odakle dolazi ova odlučna, smjela, stilizirana i nevjerojatno razigrana mlada žena. A razgovor s njom, na hladnoj špici, je jedna topla modna priča.
Baš ono što nam treba za Božić!
Upoznale smo se na ulici, jer si ti terenska novinarka, a mi koji pratimo street style smo terenci u modi. I uvijek kad te sretnemo, ti si u nečem ženstvenom i grubljim ”glomaznim” cipelama >>
– Moja je pokojna baka uvijek govorila da led dolazi s nogu pa sam kao curetak zavoljela robusne cipele – što je veća platforma, to je stopalima toplije. Uz gole noge ili u tankim šašavim čarapama, te uz haljinicu i dobar kaput, iz moje persektive dobijem kombinaciju koja mi je je genijalna. Paše mojoj estetici, a istovremeno zna zavarati neiskusno oko slučajnog promatrača. Da parafraziram citat iz kultnog hrvatskog filma “Blagajnica hoće ići na more” – aj pogađaj, jesam žensko ili divljakuša?!
Nosiš li potpetice?
– Nosim, ali to su doista rijetke prilike. Kožne gležnjače (preferiram brušenu kožu) su komad kojeg uvijek imam u ormaru, peta minimalna. Njih rado nosim na posao ili u grad kada je vrijeme suho i toplije, u kombinaciji s traperom, suknjama i balonerima/blejzerima.
Visoke potpetice ili tzv. štiklu nosim jako rijetko, mora biti baš neka prilika, primjerice često moderiram konferencije na razini EU pa ih tada obujem ili pak u neki izlazak u bar gdje ću većinom sjediti.
Da si cipele, bila bi marte?
– Aha, haha. Marte su prve čizme koje sam posjedovala kao djevojče, a starke prve tenisice. Tada su mi se rugali u školi da nosim fažolke (obuća za poć ubrati fažole ilitiga grah za ove koji žele znati više ). Mislim da marte i fažolke nikad neće izletjeti iz mog ormara.
Aj pogađaj, jesam žensko ili divljakuša?!
Blagajnica hoće ići na more
Kakav je tvoj svakodnevni stil?
– Ovisan o stanju duha. Jedan dan sam pankerica, drugi gospođa. Treći pak prošećem do klasičnog, većinom zbog posla, a i tu preferiram radije neformalni stil. Nikada nisam voljela romantičan izgled, a imala sam i etno faze. Casual je pak konstanta koju svakodnevno nadograđujem većinom sa strogim, muškim krojevima. Međutim, naglašavam da volim kombinirati na oko nespojivu odjeću i obuću i pritom ne pratim nikakve “modne zakone” osim svetog maminog, a to je – ako otkriješ noge, pokrij sve ostalo.
Što je bilo prije – tvoj stil ili terenski rad?
– Stil. Posao me u principu pokušava stilski uokviriti u klasično odijevanje jer bi fokus uvijek i prije svega trebao biti na onome što izgovaram, dakle na sadržaju, a nikako na odjeći. Čak je i moja prirodna kovrčava kosa ponekad problem za ekran, naprosto previše odudara. Upravo se zbog prirode mog posla rodio dodatan dišpet da eksperimentiram s odjećom izvan strogo informativnog kanala. Zasitila sam se jednostavnih krojeva.
Ako otkriješ noge, pokrij sve ostalo!
Mama
Voliš se sređivati?
– Ja sam doista gotova za 20 min. Ne volim se previše lickati, mackati, trackati jer mi to izaziva nepotreban stres. Osim što sam smotana i sve fulam (tuš ni dan danas ne znam nanositi) kasnije imam dojam da sam potrošila vrijeme ni na što, na maltretiranje same sebe u ogledalu. Smiješna sam sama sebi kada u torbicu stavim bilo koji kozmetički proizvod jer ga nikada, ali nikada, ne upotrijebim van stana. Osim male bočice kantariona, to ulje svakodnevno upotrebljavam.
Što s njim?
– Zimi mi donja usnica baš jako ispuca pa me ovo ulje spašava. Pomaže i kod crvenila i alergija, a i s opeklinama. Samo ga se ne smije stavljati na kožu kad je jako sunce.
Koliko si “sustainable” kada je u pitanju odjeća?
– Nemam problem s trendovima, recimo u ormaru imam jedno plišano odijelo, kad sam ga kupila prije par godina svima je bilo neobično, sada vidim da iskače iz mnogih ormara, a ja sam pak sretna jer ću ga uvijek imati neovisno o trendovskim izmjenama u hodu. Odgovor u principu glasi ovako – sve svoje stvari nosim, ali periodično. Kada mi dosade sakrijem ih na zadnju vješalicu, a kada mi se ponovno svide opet su u prvom redu do mora.
Jesi li emotivna prema odijevanju?
– Jesam. Neprolaznu odjeću, a takvu obično i kupujem, redovito proslijedim sestrama i mami i to uvijek ostane u obitelji. Zadnji pepita sako kojeg mi je mama dala star je tridesetak godina, krajem osamdesetih ga je kupila. Volim sve svoje stvari, rijetko nešto prodam i to samo kad mi se dogodi da sam zeznula i kupila nešto što ne bih realno niti luda obukla. Kao taj jedan kaput kojeg sam impulzivno, masno platila, jer sam izvještavala s Ilice, bio je minus, cijelo jutro sam bila na terenu, smrzla se, uletila u dućan i rekla – dajte mi nešto najtoplije što postoji. Toplina masno košta, a nije mi atraktivna, eto.
Što su tvoji omiljeni brendovi? Gdje nabavljaš odjeću?
– Nemam omiljeni brend, kupim ono što mi se svidi i što u mojoj glavi nema rok trajanja. Odjeću nabavljam gdje stignem i pokušavam se što manje zadržavati u dućanima. Sviđaju mi se poneki hrvatski dizajneri, hrabri su i mislim da ima onih čije vrijeme tek dolazi. Od njih najviše kupujem kapute, torbe, vunene šalove…
Sve svoje stvari nosim, ali periodično. Kada mi dosade sakrijem ih na zadnju vješalicu, a kada mi se ponovno svide opet su u prvom redu do mora.
Matea
Nosiš li dizajnerske torbice?
– Nosim. Istina je da ako mi se nešto baš jako sviđa, poput dizajnerske torbice, kupit ću. Ali imam mjeru i radim to isključivo u skladu s vlastitim mogućnostima jer kada bih ulijetala u nekakav minus ili nedajbože kredit zbog odjeće/dodataka moralno bih bankrotirala. Imam malu kolekciju, zasad su to samo četiri torbice, međutim jedna je pre-owned, stara je više od 15 godina. Ona me je izbila iz cipela no istina je i da se nemam kome opravdavati jer trošim isključivo svoj novac. To mi i dečko kaže kad se krenem izvlačiti da je to zadnje što sam kupila ove godine.
Dogodi li se da dugo stojiš pred ormarom?
– Ne više. To zbilja nema smisla. Iako sam nekada znala kontemplirati.
Blic pitanje – imaš li što za obući?
– Da me usred noći, snenu pitaš, rekla bih – ‘ajmo sjesti u ormar, ima svega.
S N1 televizije prešla na novu, regionalnu televiziju Una. Imaš li i novi dress code?
– Na televizijama je to sve isto, klasika. Tamne hlače, pristojne jednobojne majice, sakoi i jednolični kaputi.
Nosiš li second hand?
– Apsolutno. Prvi puta ste me uhvatile u Valentino tamnoplavom second hand kaputu.
Voliš li svoju kosu?
– Volim svoju kovrčavu kosu, ali ona je dobra samo 7 min nakon pranja. Nakon toga je lavlja griva.
Ravnaš je?
– Da, ponekad sama, a većinom, pred teren, frizerka na poslu me dovode u red.
Kako to tvoja kosa podnosi?
– Zasad okej, nije izgubila tu nit, i dalje se kovrča. Šišam se svaka dva mjeseca. A upozorena sam od generacija s prozorskih škura iz mojeg mjesta, ako ikada dobijem bebu, da će mi se kosa skroz izravnati. Besplatni keratin tretman.
Inače, keratinski tretman stvarno spašava kosu, jesi ga probala?
– Nisam.
Probaj! Koliko se često šminkaš?
– Privatno – rijetko i malo. Nepretenciozna maskara s krutom četkicom, puder u kamenu i pinkicu rumenila kojeg stavljam i na rub oka.
Šminka me na licu umara, sve me nekako krene svrbiti, nisam si prirodna, itd. Zbog prirode posla, pak, često me šminkaju, ali i tamo sam s curama dogovorila da to doista mora biti minimalno. I uvijek donesem svoje proizvode.
A lice, kako o njemu brineš?
– Ujutro ga samo lagano polijem hladnom vodom i ostavim da se voda osuši ili upije. Mislim da tako ostavljam taj prirodan sjaj kože lica i to mi je preseksi. Poprskam malo lice Avene termalnom vodicom (srcu bliski ljudi kažu mi da je to voda iz pipe i da se meni sve može prodat). Nakon toga namažem kremicom Bioderma Sensibio ili pak CeraVe kada je toplije.
Na jako sunce stavljam ultra blagi SPF Paula’s Choice. Ne prihvaćam tu tezu konstantnog nanošenja SPF-a, naš poznati astronom Korado Korlević rekao je da ne podnosi dvije stvari, astrologiju i kreme za sunčanje.
Navečer isperem lice Skintegrinim Ampfibianom ili Uriage pjenom, a prije hidratantne kremu ponekad stavim i azelaičnu kiselinu koja mi je i dalje jedan od top skincare proizvoda. Jedan savjet zlata vrijedan, lice nikada ne brišem ručnikom, pamučne maramice za skinuti višak vode su mrak.
Što imaš na sebi?
– Moj predivni kaput je Klisab, rađen po mjeri, prljavo bijela Zarina mini haljina dugih rukava, nosim biblioteku na čarapama Calzedonia, cipele su Fratelli Rossetti, khaki torba je Le grand Bambino Jacquemus, a naočale YSL. I naravno imam potkošulju i sve ostalo, mama.
Je li ti hladno u tim čarapama?
– Kad se ovako zapričamo na ulici, priznajem, postalo mi je malo hladno. Ali moja krv se lako zagrije. Parafrazirat ću Oscara Wildea s moje čarape – tu sam da živim, ne samo da egzistiram. Gole noge su moj zaštitni znak, smatram da su nešto najelegantnije na ženi, kada govorimo o fizičkoj pojavnosti.
Možda zato što ih ne možemo promijeniti.
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”
Oscar Wilde