”Hello, I love your music”, prilaze mu ljudi između dvije pjesme, na Trgu bana Jelačića, gdje povremeno svira gitaru i to romantične španjolske ritmove koji doslovno opijaju i mene i sve koji prolaze Trgom.
Ovaj glazbenik pojavi se na kraju zime kad temperature dopuste da svira, a da se prsti ne zalede. Zato je El Chandrito najbolji glasnik proljeća na špici. Španjolac, pogađate. Naočit, iznimno drag i prijazan, smješka se i govori “thank you”, uz lagani naklon.
Dolazi direktno iz Andaluzije, mislim si, nema druge. Baš je autentičan.
“Where are you from?”
“From Trogir, Dalmatia.“
“Čekaj malo, iz Trogira?”
“Da da, jesam.”
Očekivala sam nastavak “ali su mi roditelji Španjolci i neku nesvakidašnju romantičnu životnu priču…
“U stvari, rođen sam u Zenici. Kad sam imao dvije godine moji su se preselili u Trogir“, govori mi 34-godišnji Josip Mijatović, El Chandrito, dijalektom koji potvrđuje da je ovaj dečko definitivno odrastao nedaleko od Splita, Kaštel Kambelovca, Gomilice i Sućurca. Od prošle godine zimu provodi u Zagrebu, a razlog je jedna Zoya.
Odrastao je uz gitaru koju je u devetoj godini dobio na poklon od tate. U teenagerskoj dobi zamijenio ju je električnom i svirao u različitim bendovima, nastupao po klubovima, uglavnom funk, blues, rock. Furao se na Jamiroquai.
Onda se u nekom trenutku zasitio gitare i svirke. Putovao je po svijetu, od Amerike do Azije, tražio malo sebe i smisao. Prije 5 godina na YouTubeu mu je rendom izletio poznati flamenco gitarist, Vicente Amigo, na čiji je plet prstima po gitari, Jole iz Trogira, ostao paf: “Taj način sviranja nema veze sa zapadnom, modernom gitarom. I shvatio sam da je to ono želim. Ponovno uzeo gitaru i krenuo vježbati. Zvučao sam jako loše. U stvari sam morao odbaciti svih 15 godina svirke i gotovo sve što sam naučio. Kao da sviraš novi instrument. Kompleksan je to stil koji se rijetko čuje igdje, osim u Andaluziji.”
“Ali ti ne sviraš flamenco?”
“Ne, on me samo inspirira. Koristim njegovu tehniku za svirku. No uglavnom sam u španjolskom duhu.”
Dok smo popričali već je stigao gradski redar, pokazao značku i vrlo uljudno zamolio El Chandrita da se pokupi jer na Trgu bana Jelačića nije dopuštena ulična svirka.
Imaš dozvolu za sviranje na ulici?
– Naravno da imam, ali mi ne pomaže puno. U stvari, kod nas je to jako nesređeno. Dozvola dopušta sviranje na mjestima koja nisu atraktivna. Ne dopušta pojačalo, a bez njega ne možeš svirati na ulici. Jer ne sviraš sebi, nego ljudima koji prolaze.
Prije korone išao sam autom na turneju do Portugala i onda bih usput svirao po gradovima u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj. Ostanem par dana u nekom gradu, uzmem dozvolu i sviram.
Prošećem gradom i pronađem mjesto na kojem mogu svirati. Treba mi ta neka doza romantike i mistike. Neki kontemplativni mood. Gdje ljudi mogu zaboraviti na sve ostalo. Nije bitno samo da prolazi 150 tisuća ljudi. Sviram na najboljim pozornicama svijeta. Ispred Bazilike Santa Maria del Mar u Barceloni imao sam spontani koncert od sat i pol.
Nisu te potjerali kao naši domaći komunalci?
– Ulična svirka u Barceloni je najbolje riješena. To je turistički i kulturno osviješten grad. U poglavarstvu postoji komisija glazbenih stručnjaka pred kojom odsviraš i ako zadovoljiš dobiješ dozvolu. Besplatno. Barcelona ima niz vrhunskih lokacija za sviranje i možeš izabrati gdje ćeš svirati. Naravno, ako si dobar. Ne mogu na ulici svirati oni koji u stvari niti ne znaju svirati ili su raštimani. Ova komisija ekstrahira doista prave umjetnike koji onda svojom svirkom povećaju vrijednost tog grada.
Kako te ljudi prihvate kad sviraš?
– Iskustvo s ljudima mi je divno gdje god da dođem. Kad sviram, osjećam da se povežem s njima, taknem ih u srce. Ljudi spontano dobiju koncert, u šetnji gradom, u pauzi posla, kad ga nitko ne očekuje. To je taj element iznenađenja. Magija ulice. Kada lokacija ima neku posebnu veličinu, npr. katedrala ili trg, i kad ta glazba ispuni atmosferu, ljudima to stvori moment katarze. Počnu plakati. I to mi hrani dušu gdje god da dođem. Poslije mi se javljaju preko Instagrama >>, pišu mi lijepe poruke, zahvale.
I ove zime sam svirao u Španjolskoj.
Imao si pojačalo?
– Naravno. Bez njega te nitko ne čuje na otvorenim mjestima. Sviraš za ljude.
A ljeti?
– U Trogiru sam svaku večer ispred Katedrale, zvona odzvone u 20h i ja krenem svirati. Nastane takva romansa gitare, glazbe, ljudi, trga. Dok sviram pogledam u toranj, Radovanov portal… It blows your mind.
U Rovinju ispred Svete Eufemije, svećenici me zovu da dođem svirati kad god sam tamo.
Jel’ ljudi misle da si stranac?
– Da totalno. Čak kad progovorim hrvatski kažu mi – vidi što si dobro naučio naš jezik. Super pričaš za Španjolca.
I u Trogiru sviraš samo španjolski melos?
– Glazba koju komponiram inspirirana je tradicionalnim ethno glazbama iz različitih krajeva svijeta, posebno mediteranskim koje pršte životom, ljetom, suncem…. ima tu i sevdaha i jazza. To je neki moj free flow. Puštam mu da me ponese. Kad je spajam, ta tradicionalna glazba se međusobno ljubi. Glazba naroda, krčme, ulice… Jedna moja pjesma zove se Dalmatinski tangos. Tangos je sastavni dio flamenca, a ja sam htio spojiti dalmatinsku klapu i ritam flamenca.
Objavio si CD?
– Da, ljudi koji me čuju na ulici žele slušati glazbu koju sviram. “The Offering”, evo ga tu je >>. Sada radim na novom, potpuno autorskom albumu, a u pripremi su i suradnje s istaknutim glazbenicima s domaće scene. Znat ćete uskoro.
Sviraš li Olivera?
– Puno ljudi me traži da sviram Olivera. Obožavam ga. Plačem na njega, no zasad, sa svojom gitarom nisam došao do njegove glazbe. Ali doći ću.
Ovaj ulični svirač specifičan je još po jednom detalju. Na ploči postavljenoj u otvorenom koferu njegove gitare, u koji ljudi mogu ubaciti pokoji novčić, istaknuti su znakovi Bitcoin i Ethereum te QR kodovi putem kojih se u El Chanditov virtualni novčanik može ubaciti i pokoji kripto novčić. Vrlo moderno!
Prihvaćaš kriptovalute?
– Kripto je revolucija, to je moderna subkultura.
Kakvo je dobro u kriptu?
– Sloboda. Kripto je decentraliziran. Cijela ta tehnologija miče pohlepnog middlemana iz priče. Ne treba mi banka da ti pošaljem novac. Ne trebam joj davati proviziju. To je ono što nam omogućava kripto odnosno tehnologija blockchaina. U kojem je sve savršeno upisano. Nema prijevara. Blockchain će preporoditi financijski sustav. Zato mu se banke i opiru.
Za bitcoin se kaže da je digitalno zlato. Smije li se prema njemu biti emotivan kao što su ljudi inače emotivni prema zlatu?
– Glavno pravilo je suprotno. U kripto bez emocija. Njih ostaviti uz gitaru.
Ili uz modu. Koliko ti je bitan stil?
– Bitno mi je izgledati onako kako želim.
Paziš li na sastav materijala?
– Da, trudim se ne nositi sintetiku. Obožavam lan, ljeti sam samo u lanu i pamuku. Ali zima mi je teška. Imam jednu parka jaknu, jako je topla, ali napuhana i izgledam si u njoj kao balon. No Zagreb je Sibir, trebala mi je.
Vuna?
– Merino, tanki džemperići, to volim.
Second hand?
– Ove zime, u Španjolskoj, sam prvi put u jednom vintage dućanu kupio kožnu jaknu. Ima divno izrađenu satensku podstavu, u duhu Španjolske. Inače ne nosim second hand.
Cipele?
– Zimi u Zagrebu sam u gležnjačama, kupio sam ih prošle zime kad je ovdje bilo minus šesto stupnjeva. Inače najviše mi odgovaraju mokasinke i kožne japanke.
Traperice?
– Volim nositi chinos hlače, malo kraće, da se vidi gležanj.
Nosiš li odijelo?
– Izvrsno mi stoji, dobro se osjećam u odijelu, ali rijetko ga nosim. Uglavnom na vjenčanja.
Beauty talk
Za gitaru moraš imati čvrste nokte? Imaš li neki savjet?
– U Andaluziji je jedan lik osmislio formulu za učvršćenje noktiju. Prodaje je gitaristima kao suho zlato. Isprobao sam, izvrsno je. I jako skupo.
Kako se hraniš?
– Kad sam u Zagrebu i kad putujem uglavnom mi je prehrana vegetarijanska, kad sam u Trogiru, onda dalmatinska, s ribom. Tako da sam fleksitarijanac – jedem ono od čega se moje tijelo dobro osjeća. Volim kuhati i volim puno začina.
Za kraj par blic pitanja…
Paelja ili burek?
– Brancin.
Bitcoin ili ethereum?
– Oba. I Hex.
Jesmo li trenutno bullish ili bearish?
– Bearish.
Što je head & shoulders?
– Uobičajeni pattern kretanja kriptovalute.
El Chandrito mi je obećao da će ovog ljeta, pred katedralom u Trogiru, imati premijeru Olivera na svojoj gitari. Magdalenu i Cesaricu u flamenco duhu. No prije toga i da će pokušati uvjeriti gradske vlasti u Zagrebu da updejtaju odredbe o uličnim sviračima i dopuste sviranje na Trgu. Onim najboljima. Kao što je El Chandrito!
Ovo je snimka El Chandritovog nastupa na Trgu bana Jelačića u Zagrebu prije nego ga je komunalac potjerao. U Zagrebu koji je pola tiha ruševina, a pola gradilište s kojeg dolaze samo zvuci bušilica nužno nam treba lijepa ulična glazba.
Gospodine gradonačelniče, it’s flamenco time!
***
***
Uživajte u zvucima s El Chandritovog albuma “The Offering” >>
